Pristanak u teoriji društvenog ugovora

Apstrakt

 Uvod: Jedno od klasičnih pitanja političke teorije jeste pitanje kako uspostaviti legitimnu vlast a da pri tome ne bude ugrožena sloboda i autonomija pojedinaca. Odgovor na ovo pitanje leži u konceptu pristanka, koji objašnjava kada je politička vlast legitimna. Pojam pristanak je kardinalni pojam u kontraktualističkoj teoriji i predstavlja osnovu za razumijevanje političke legitimnosti i političke obligacije. Teorija države Džona Loka u velikoj mjeri se zasniva na doktrini pristanka. Ova 
doktrina predstavlja ključni trenutak u razvoju liberalnih i demokratskih teorija u istoriji političke misli. Ipak, doktrina je izazvala razne kontroverze i postavila pitanje da li su Lokove rane i kasnije pozicije međusobno uskladive. Ovaj rad se uključuje u naučnu debatu ispitujući ulogu pristanka u Lokovoj teoriji države.

 
Cilj: U radu će biti analizirane različite dimenzije pristanka u teoriji društvenog ugovora: eksplicitni i implicitni pristanak. Posebna pažnja biće posvećena konceptu prinudnog pristanka, koji je kao fenomen zasebno istraživan tek u savremenoj kontraktualističkoj teoriji. 

Materijal  i metode: Analizirajući teorijske postavke najznačajnijih predstavnika teorije društvenog ugovora, pokušaćemo dati odgovor na pitanje koje predstavlja važnu tačku ovog rada: Kada se društveni ugovor može smatrati validnim i legitimnim? U radu će se analizirati dvije ekstremne teorijske pozicije, te argumenti koje iznose njihovi predstavnici za ili protiv prinudnog pristanka u teoriji društvenog ugovora.

 Rezultati: Analiza teorijskih pristupa pokazuje da je ustavni ugovor validan kada se politička zajednica konstituiše na osnovu pristanka koji daju slobodni, suvereni pojedinci. Da ne bi bila ugrožena sloboda i autonomija volje pojedinca, nužno je da oni nad kojima će se uspostaviti politička vlast daju svoj pristanak na nju.

 Zaključak: Pojam pristanka je kardinalni pojam savremene kontraktualističke teorije, utkan u temelje republikanske političke doktrine. Pristanak bi trebalo razumjeti kao dinamičnu kategoriju u kojoj se ogleda prepoznavanje nužnosti neke vrste političke vlasti, istovremeno uvažavajući odlučnost naroda da ostane slobodan.