Primjena determinističkih modela u životnom osiguranju radi zadovoljenja zahtjeva Solvency II

Autori

  • Rada Šormaz Đaković Ekonomski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci Autor

DOI:

https://doi.org/10.63356/stes.soc.2026.003

Ključne reči:

Solvency II, životno osiguranje, deterministički modeli, solventnost, kvazi-panel podaci, pooled OLS, pseudo-stohastički scenariji

Apstrakt

Uvod: Solvency II postavlja visoke zahtjeve u pogledu procjene rizika, kapitalne adekvatnosti i solventnosti osiguravajućih društava. Deterministički modeli predstavljaju tradicionalne aktuarske alate koji, uprkos ograničenjima u obuhvatanju neizvjesnosti i ekstremnih događaja, mogu imati značajnu praktičnu vrijednost u procjeni rizika životnog osiguranja.

Cilj: Cilj istraživanja je ispitati mogućnosti i ograničenja primjene determinističkih modela u procjeni solventnosti društava za životno osiguranje i utvrditi njihovu adekvatnost u odnosu na zahtjeve Solvency II.

Materijal i metode: Istraživanje je zasnovano na kombinaciji kvalitativnih i kvantitativnih metoda. Empirijska analiza obuhvata četiri osiguravajuća društva iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske u periodu 2014–2023, odnosno 40 opservacija. Formiran je kvazi-panel skup podataka, a uticaj primjene determinističkih modela, kamatnih stopa, promjena smrtnosti i regulatornog okruženja na solventnost analiziran je primjenom kombinovanog pooled OLS regresionog modela. Dodatno su primijenjene scenarijske analize i pseudo-stohastički scenariji radi sagledavanja osjetljivosti rezultata na promjene ključnih parametara.

Rezultati: Zajednički pooled OLS model pokazuje statistički značajnu pozitivnu povezanost između primjene determinističkih modela i solventnosti, kao i statistički značajne razlike povezane sa pripadnošću zemlji, dok kamatna stopa i promjena smrtnosti nisu statistički značajne u zajedničkom modelu. Analize pojedinačnih društava ukazuju na heterogenost rezultata. Dodatna bootstrap i pseudo-stohastička analiza omogućavaju sagledavanje stabilnosti procijenjenih parametara i osjetljivosti solventnosti na promjene ključnih pretpostavki.

Zaključak: Deterministički modeli mogu predstavljati koristan i transparentan alat za procjenu solventnosti, posebno u uslovima ograničene dostupnosti podataka. Međutim, sami po sebi nisu dovoljni za potpuno ispunjenje zahtjeva Solvency II. Njihovo kombinovanje sa pseudo-stohastičkim scenarijima može predstavljati prelazni metodološki korak ka složenijim stohastičkim modelima i potpunijoj kvantifikaciji rizika.

##submission.downloads##

Objavljeno

2026-11-19

Broj časopisa

Rubrika

Articles