Radiološka procjena impaktiranih maksilarnih očnjaka: vrsta, lokalizacija, položaj i odnosi sa susjednim zubima

Apstrakt

Uvod: Maksilarni očnjaci su drugi najčešći impaktirani zubi, nakon umnjaka. Razlozi impakcije su brojni – od visoko postavljenih zametaka, dužeg puta nicanja, do traume. Učestalost impakcije iznosi 1–3%.

Cilj: Cilj istraživanja bio je uraditi radiološku procjenu impaktiranih maksilarnih očnjaka, vrstu i njen položaj u odnosu na mjesto i sektore, te kontakt sa susjednim zubima. 

Materijali i metode: Istraživanje je sprovedeno na Dentalnoj klinici Medicinskog fakulteta. Istraživanjem su obuhvaćeni pacijenti sa impaktiranim maksilarnim očnjacima. Praćeni su sljedeći parametri: pol pacijenta, obostrana ili jednostrana impakcija, učestalost impakcije u odnosu na mjesto, u odnosu na sektor, te su praćeni kontakti sa susjednim zubima.  

Rezultati: Istraživanje je uključivalo 32 pacijenta s impaktiranim maksilarnim očnjacima, 18 muških i 14 ženskih. Utvrđen je najveći postotak jednostrane impakcije lijevog očnjaka i to 53,12% (17 pacijenata). Impakciju desnog očnjaka imalo je 6 pacijenata (18,75%), dok je obostranu impakciju imalo 28,12% ili 9 pacijenata. 16 pacijenata (50%) imalo je vestibularni položaj impaktiranog očnjaka, 12 pacijenata (37,5%) palatinalni položaj, dok su položaj na sredini alveolarnog grebena imala 4 pacijenta (12,5%). Analizom u odnosu na sektore najveći broj se nalazi u sektoru II i to 23 pacijenta (71,87%), u sektoru III se nalazi 9 (28,12%), dok u sektoru I nije uočen nijedan očnjak. Prateći kontakt impaktiranog očnjaka sa susjednim zubima, utvrđeno je, u 7 slučajeva ostvaruje kontakt.  Njih 
6 (85,71%) sa lateralnim sjekutićem, dok 1 (14,29%) sa prvim premolarom.

 Zaključak: Najčešće je bila uočena impakcija gornjeg lijevog očnjaka. Najučestaliji položaj je vestibularno, u sektoru II. Najčešći kontakt impaktiranog očnjaka je sa lateralnim sjekutićem.