Povezanost TyG indeksa, odnosa TG/HDL-C i CHG indeksa sa arterijskom hipertenzijom kod mladih i osoba srednjeg životnog doba
Apstrakt
Uvod:Arterijska hipertenzija povezana je sa poremećajima metabolizma lipida i glukoze, kao i nepovoljnim kardiometaboličkim profilom. TyG indeks odražava kombinaciju koncentracija triglicerida i glukoze, TG/HDL-C odnos ukazuje na aterogeni lipidni profil, dok CHG indeks objedinjuje pokazatelje metabolizma glukoze i lipida. Povišene vrednosti ovih indeksa mogu biti povezane sa povećanim rizikom od arterijske hipertenzije.
Cilj: Ispitati povezanost TyG indeksa, odnosa TG/HDL-C i CHG indeksa sa arterijskom hipertenzijom i proceniti njihovu diskriminativnu sposobnost kod mlađih i ispitanika srednjeg životnog doba.
Materijal i metode:Studija preseka obuhvatila je 611 ispitanika uzrasta 19–59 godina, podeljenih u dve grupe: mlađi (19–49 godina, n=397) i ispitanici srednjeg životnog doba (50–59 godina, n=214). Analizirani su demografski podaci, životne navike, porodična anamneza, komorbiditeti, antropometrijski parametri (BMI i obim struka) i biohemijski pokazatelji metabolizma glukoze i lipida, uključujući glikemiju, ukupni holesterol, HDL-C, LDL-C i trigliceride, kao i mokraćnu kiselinu. Izračunati su TyG, TG/HDL-C i CHG indeksi. Statistička analiza sprovedenaje uz nivo značajnosti p<0,05.
Rezultati: Arterijska hipertenzija bila je značajno učestalija u grupi mladjih ispitanika (p=0,037) i kod muškaraca u obema grupama (p<0,05). Pušenje je bilo povezano sa hipertenzijom samo kod starijih (p=0,022). U obe grupe hipertenzija je značajno povezana sa sedentarnim načinom života, porodičnom anamnezom, većim obimom struka, povišenim BMI-om, hiperurikemijom, nižim HDL-C, višim trigliceridima i glikemijom (p<0,05). Mlađi hipertenzivni ispitanici imali su viša odstupanja u koncentraciji ukupnog i LDL-holesterola (p≤0,002), kao i veću učestalost dijabetesa (p=0,008) i masne jetre (p<0,001). Hipotireoidizam je bio češći kod starijih bez hipertenzije (p=0,024). TyG indeks, odnos TG/HDL-C i CHG indeks bili su značajno viši kod hipertenzivnih ispitanika u obe starosne grupe (p≤0,005).
Zaključak:Metabolički poremećaji posebno visceralna gojaznost, dislipidemija, hiperglikemija i hiperurikemija značajno su povezani sa hipertenzijom, što je naročito izraženo kod mlađih osoba. Rano prepoznavanje i lečenje ovih kardiometaboličkih faktora rizika, uz promenu životnih navika, može doprineti prevenciji hipertenzije.