Procjena nefroprotektivnog efekta finerenona kod pacijenata sa dijabetes melitusom tipa 2 i hroničnom bubrežnom bolešću: retrospektivno-prospektivna studija

Autori

  • Jovana Škeljić Medicinski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci Autor
  • Đorđe Pilipović Medicinski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci Autor

Ključne reči:

Finerenon, diabetes melitus tip 2, dijabetesna bolest bubrega, UACR, albuminurija

Apstrakt

Uvod: Dijabetesna bolest bubrega (eng. Diabetic Kidney Disease, DKD) vodeći je uzrok terminalne bubrežne insuficijencije. Finerenon, nesteroidni selektivni antagonist mineralokortikoidnih receptora (NMRA), pokazao je potencijalna nefroprotektivna svojstva u prethodnim kliničkim ispitivanjima.

Cilj: Cilj ove studije bio je procijeniti efikasnost, bezbjednost i polne razlike u odgovoru na terapiju finerenonom kod pacijenata sa diabetes mellitusom tipa 2 (T2DM) i DKD-om u realnom kliničkom okruženju tokom 6 mjeseci praćenja.

Materijal i metode: Sprovedena je retrospektivno-prospektivna studija praćenja kohorte od 25 pacijenata (14 muškaraca, 11 žena) sa T2DM i DKD-om na stabilnoj dozi RAAS blokatora, kojima je uveden finerenon (10-20 mg/dnevno). Praćen je odnos albumina i kreatinina u urinu (UACR), eGFR, serumski kreatinin, kalijum i HbA1c na bazalnom nivou (0. dan) i nakon 6 mjeseci.

Rezultati: Rezultati studije su pokazali statistički značajno (p=0,0096) smanjenje albumina u urinu nakon 6 mjeseci terapije. Zabilježen je pad medijane UACR-a od 48.1%, pri čemu je 56.0% pacijenata (14/25) postiglo klinički značajan odgovor (pad UACR-a veći od 30%). Polne razlike u odgovoru su pokazele da je terapijski efekat bio značajniji  kod žena nego kod muškaraca: pad medijane UACR-a za 75.4% kod žena (p=0,0186) u odnosu na pad medijane UACR-a od 30.9% (p=0,583) kod muškaraca. Finerenon nije doveo do značajne promjene vrijednosti markera bubrežne funkcije: kreatinin (p=0,183), eGFR (p=0,323). Kalijum, faktor bezbjednosti terapije, prosječno je porastao sa 4.22 mmol/L na 4.60 mmol/L. Praćeni metabolički parametar glikoregulacije (HbA1c) nije pokazao statistički značajne promjene vrijednosti.

Zaključak: Šestomjesečna primjena finerenona povezana je sa smanjenjem albuminurije, pri čemu je uočen izraženiji terapijski efekat i veća stopa uspješnosti terapije kod žena u odnosu na muškarce. Terapija je obezbijedila održavanje stabilnosti bubrežne funkcije uz očekivani hemodinamski porast vrijednosti kreatinina i serumskog kalijuma uz odsustvo značajnih promjena glikoregulacije (HbA1c). Ovi nalazi ukazuju na povoljan profil efikasnosti i bezbjednosti finerenona kod pacijenata sa T2DM i DKD u realnom kliničkom okruženju.

Objavljeno

2026-11-18

Broj časopisa

Rubrika

Apstrakti