Navike u sprovođenju vežbi kod pacijenata sa ankilozirajućim spondilitisom pre i nakon uvođenja biološke terapije
Ključne reči:
ankilozirajući spondilitis, biološka terapija, fizička aktivnost, kvalitet životaApstrakt
Uvod: Ankilozirajući spondilitis (AS) je hronična zapaljenska bolest koja može dovesti do funkcionalnih ograničenja. Fizička aktivnost predstavlja važan deo nefarmakološkog lečenja.
Cilj: Ispitati navike u sprovođenju vežbi kod pacijenata sa AS pre i nakon uvođenja biološke terapije, kao i povezanost fizičke aktivnosti sa aktivnošću bolesti, funkcionalnim statusom i kvalitetom života.
Materijal i metode: Prospektivnom studijom obuhvaćeno je 40 pacijenata sa AS lečenih u Specijalnoj bolnici za reumatske bolesti u Novom Sadu. Početne vrednosti BASDAI i BASFI preuzete su iz medicinske dokumentacije. Fizička aktivnost procenjena je IPAQ, a kvalitet života ASQoL upitnikom. Prosečno trajanje biološke terapije iznosilo je 5,13 ± 3,65 Godina. Rezultati: Učestalost vežbanja više puta nedeljno povećala se sa 25% pre na 35% nakon uvođenja terapije, dok se udeo pacijenata koji nisu vežbali smanjio sa 30% na 20%. Umerenu fizičku aktivnost imalo je 70% ispitanika. Prosečan ASQoL skor iznosio je 4,73 ± 5,22. Razlike u BASDAI i BASFI vrednostima između grupa različite fizičke aktivnosti nisu bile statistički značajne (p=0,811; p=0,131). Utvrđena je pozitivna korelacija BASFI i ASQoL (r=0,325; p=0,041), dok povezanost BASDAI i ASQoL nije bila statistički značajna (r=0,277; p=0,083).
Zaključak: Nakon uvođenja biološke terapije zabeleženo je povećanje učestalosti vežbanja. Iako nije utvrđena statistički značajna povezanost fizičke aktivnosti sa aktivnošću bolesti i funkcionalnim statusom, lošiji funkcionalni status bio je povezan sa lošijim kvalitetom života. Ovi nalazi ukazuju na značaj očuvanja funkcionalne sposobnosti i samostalnosti pacijenata sa AS.