Strukturne modifikacije psihodelika u cilju razvoja nehalucinogenih analoga sa antidepresivnim potencijalom

Autori

  • Helena Kuzmanović Medicinski fakultet Univerziteta u Novom Sadu Autor

DOI:

https://doi.org/10.63356/stes.med.2026.004

Ključne reči:

depresija, psihoplastogeni, 5-HT2A receptori, strukturna modifikacija, nehalucinogeni psihoplastogeni, neuroplastičnost, antidepresivni efekat, halucinacije

Apstrakt

Uvod: Konvencionalni antidepresivi (SSRI, SNRI), iako efikasni u liječenju klasičnog oblika depresije, pokazuju ograničenja u pogledu sporog nastupa djelovanja i nedovoljne efikasnosti kod pacijenata oboljelih od depresije otporne na terapiju (TRD). Klasični psihodelici ispoljavaju brz i dugotrajan efekat stimulišući neuroplastičnost preko 5-HT2A receptora. Ipak, njihova primjena je ograničena izraženim halucinogenim efektima.

Cilj: Pregled i sistematizacija savremenih naučnih saznanja o mehanizmima djelovanja klasičnih psihodelika, kao i analiza strategija strukturnih modifikacija usmjerenih ka razvoju nehalucinogenih analoga sa potencijalnim antidepresivnim djelovanjem i poboljšanim bezbjednosnim profilom.

Materijal i metode: Izvršena je pretraga naučnih baza podataka – PubMed, MEDLINE i Google Scholar za period od 2016. do 2026. godine primjenom ključnih riječi. Analizirani su naučni radovi koji proučavaju psihodelike, neuroplastičnost, 5-HT2A receptore i strukturne modifikacije.

Rezultati: Određenim strukturnim modifikacijama sintetisani su analozi sa smanjenim ili potpuno eliminisanim halucinogenim potencijalom uz očuvanu stimulaciju neuroplastičnosti i ekspresije BDNF-a. Kod triptamina, uvođenjem glomazne supstitucije na psilocin sintetisan je analog AAZ-A-154. U ergolinskoj klasi, bromovan je LSD na C2 položaju i time sintetisan BOL-148 (2-bromo-LSD). Kod feniletilamina, modifikacijom 25C-NBOMe (uvođenjem cijano grupe i hidroksilacijom) razvijen je analog 25CN-NBOH. Kod ibogainskih alkaloida pojednostavljen je skelet i pomjerena metoksi grupa čime je sintetisan tabernanthalog (TBG) čime su eliminisani halucinogeni efekti i kardiotoksičnost.

Zaključak: Dizajn i strukturna modifikacija klasičnih psihodelika omogućavaju uspješno razdvajanje antidepresivnog od halucinogenog efekta. Novosintetisani nehalucinogeni psihoplastogeni predstavljaju izuzetno perspektivnu klasu budućih terapeutika koji bi mogli omogućiti bezbjedniju, jednostavniju i šire dostupnu primjenu u liječenju depresivnih poremećaja.

##submission.downloads##

Objavljeno

2026-11-18

Broj časopisa

Rubrika

Članci