Statistička analiza podataka o slijeganju tla
DOI:
https://doi.org/10.63356/stes.ing.2026.001Ključne reči:
statistička analiza, neparametarski testovi, monitoring, slijeganje tla, geotehnikaApstrakt
Uvod: Slijeganje tla predstavlja složen geotehnički proces koji može ugroziti stabilnost objekata i infrastrukture.
Cilj: Izvršiti statističku obradu podataka rezultata mjerenja slijeganja tla na 89 geodetskih tačaka u periodu od 1. do 2018. godine, sa ciljem prostorne analize slijeganja i identifikacije kritičnih zona.
Materijal i metode: Primijenjene su metode deskriptivne statistike, testovi normalnosti i neparametarski testovi (Spearman-ova korelacija, Friedman-ov i Wilcoxon-ov test). Analiza je sprovedena u programu SPSS.
Rezultati: Deskriptivna analiza je pokazala da se srednja vrijednost slijeganja kreće od –0,2 mm (2014) do –18,1 mm (2018), dok maksimalno zabilježeno slijeganje dostiže –297 mm. Identifikovane su kritične tačke sa ukupnim slijeganjem preko 100 mm, među kojima se izdvajaju GT048 (–297 mm; –59,4 mm/god), PT015 (–257 mm; –51,4 mm/god) i GT007 (–242 mm; –48,4 mm/god). Korelaciona analiza je pokazala snažnu pozitivnu vezu između ranog i srednjeg intervala (dH1–dH3: ρ = 0,652; p < 0,001), kao i veoma snažnu vezu između srednjeg i najdužeg intervala (dH3–dH5: ρ = 0,860; p < 0,001). Friedman-ov test je potvrdio statistički značajne razlike između godina (χ² = 16,011; p = 0,001), a post-hoc Wilcoxon test je izdvojio tri faze: fazu najvećeg slijeganja (2014), stabilnu fazu (2015–2016) i fazu smanjenog intenziteta (2018).
Zaključak: Rezultati ukazuju na potrebu za dodatnim geotehničkim mjerama i kontinuiranim monitoringom, posebno na kritičnim tačkama GT048, PT015 i GT007, gdje se predlažu dodatna geotehnička istraživanja i intervencije.