Bajanje kao obredni i dramski čin u Komediji 1 Nikole Nalješkovića
DOI:
https://doi.org/10.63356/stes.hum.2026.017Ključne reči:
Nikola Nalješković, Komedija 1, bajanje, basma, usmena tradicija, obred, folklor, renesansna dramaApstrakt
Uvod: U radu se analizira obred bajanja u Komediji 1 Nikole Nalješkovića. Posebna pažnja posvećena je načinu na koji su elementi usmene i obredne tradicije oblikovani u renesansnom dramskom tekstu.
Cilj: Cilj rada je da se ispita struktura bajanja i njegova funkcija u dramskoj radnji, kao i način na koji se ovaj folklorni obrazac preoblikuje u književnom kontekstu.
Materijal i metode: Analiziraju se lik starice-vračare, njena uloga u dramskoj radnji i basme koje saopštava Radatu. Posebno se razmatraju ponavljanje broja tri, upotreba noktiju, valerijane, tamjana i lovora, kao i vremenski uslovi izvođenja obreda. Primenjene su tekstualno-analitička i folkloristička metoda.
Rezultati: Analiza pokazuje da bajanje kod Nalješkovića nije samo verbalni čin. Ono predstavlja složenu obrednu radnju u kojoj se reč i postupak dopunjuju. Prenošenjem ovog folklornog obrasca u dramski i komični kontekst, pisac ga uključuje u strukturu radnje i daje mu posebnu književnu funkciju.
Zaključak: Bajanje u Komediji 1 predstavlja spoj verbalnih i obrednih elemenata. Njihovim preoblikovanjem u okviru dramskog teksta tradicionalni obrazac dobija novu književnu i dramsku funkciju.