Dijalogičnost istine: skepsa i/ili vera – pitanje duhovne izolacije i samoobnove čoveka u Karantinu Raše Livade i Lazarevim lestvama Zlate Kocić
DOI:
https://doi.org/10.63356/stes.hum.2026.011Ključne reči:
Raša Livada, Karantin, Zlata Kocić, Lazareve lestve, duhovna izolacija, pitanje samoobnoveApstrakt
Uvod: Komparacija dveju pesničkih knjiga, speva Lazareve lestve Zlate Kocić i zbirke Karantin Raše Livade, otvara prostor za uspostavljanje dijaloga između dve samo naizgled udaljene poetike. Manirski, one se možda i mogu okarakterisati kao antipodne, ali svojom permanentnom zapitanošću nad ljudskom egzistencijom u svetu potpune dezintegracije, i te kako argumentuju tezu o sopstvenoj komplementarnosti.
Cilj: Rad nastoji da sistematično osvetli i ustanovi očigledne poetičke spone između pomenutih zbirki, posebno problematizujući pitanje položaja čoveka u vremenu duboke duhovne i moralne krize. Interesantno je pokazati kako autori posežu za potpuno različitim metodama u traganju za istinom kao poetskom činjenicom.
Materijal i metode: Istraživanje je zasnovano na komparativnoj, intertekstualnoj i hermeneutičkoj analizi ovih tekstova s biblijskog, istorijskog, folklornog i mitološkog aspekta.
Rezultati: Analiza pokazuje da oba autora formiraju kompleksnu viziju današnjice kao „prostora” egzistencijalne ugroženosti i narušenog vrednosnog poretka. Livadina poetika počiva na ironizaciji, parodiranju, revalorizaciji i kritici kolektivnih zabluda i istorijskog nasleđa; s druge strane, Zlata Kocić gradi simbolički sistem duboko ukorenjen u hrišćanskoj i narodnoj tradiciji.
Zaključak: Iako polaze iz različitih uporišnih tačaka, zbirke Lazareve lestve i Karantin okupirane su fundamentalnim pitanjem čovekovog odnosa prema sopstvenom identitetu, njegovim raspršenim idealima, stradanjem, ali i mogućnošću unutrašnjeg preobražaja.