Kulinarska leksika jugoistočne Srbije i Vojvodine
DOI:
https://doi.org/10.63356/stes.hum.2026.010Ključne reči:
srpski jezik, leksikologija, kulinarska leksika, jugoistočna Srbija, Vojvodina, kulturaApstrakt
Uvod: U radu se analizira kulinarska leksika jugoistočne Srbije i Vojvodine na osnovu građe ekscerpirane iz „Malog rečnika sela Bučumaˮ Nedeljka Bogdanovića i „Rečnika srpskih govora Vojvodineˮ u izdanju Matice srpske.
Cilj: Cilj istraživanja jeste utvrđivanje sličnosti i razlika u kulinarskoj leksici ova dva područja, kao i sagledavanje istorijskih i kulturnih uticaja na njeno formiranje.
Materijal i metode: Građu čine ukupno 132 lekseme, razvrstane u deset leksičko-semantičkih grupa: jelo, testo, mesne prerađevine, salata, mlečni proizvodi, supa, sos, začin, poslastica i piće. U istraživanju su primenjene korpusna, analitička i sintetička metoda. Analizirani su zastupljenost pojedinih grupa, njihove sličnosti i razlike, kao i tragovi istorijskih i kulturnih uticaja Osmanskog carstva i Austrougarske.
Rezultati: Najznačajnije razlike uočene su u grupama piće i poslastica, kao i u grupi testo, posebno u podgrupi koja se odnosi na hleb. U grupi piće u „Rečniku srpskih govora Vojvodineˮ zabeleženo je 16 leksema, od kojih se 12 odnosi na alkoholna pića, dok su u „Malom rečniku sela Bučumaˮ zabeležene tri lekseme. U vojvođanskoj građi izdvajaju se lekseme poput bermeta i aspruka, povezane sa razvijenom vinogradarskom tradicijom ovog područja. Istovremeno, zabeležene su i lekseme za voćne rakije, poput breskovače i višnjevače, kojih nema u građi „Malog rečnika sela Bučumaˮ.
Zaključak: Rezultati pokazuju da kulinarska leksika odražava regionalne, istorijske i kulturne osobenosti posmatranih područja i predstavlja značajan deo njihovog jezičkog i kulturnog nasleđa.