Bolest kao test pravde: odgovornost i empatija prema oboljelima od malignih bolesti
DOI:
https://doi.org/10.63356/stes.hum.2026.007Ključne reči:
vjerovanje u pravedan svijet, imanentna pravda, ultimativna pravda, odgovornost, empatija, karcinomApstrakt
Uvod: Vjerovanje u pravedan svijet odražava potrebu za doživljajem svijeta kao uređenog i pravednog. Imanentna pravda odnosi se na tendenciju da se bolest posmatra kao posljedica prethodnog ponašanja pojedinca, dok ultimativna pravda podrazumijeva vjerovanje u konačno ostvarenje pravde. Ova uvjerenja mogu oblikovati procjene oboljelih od karcinoma.
Cilj: Cilj ovog istraživanja jeste ispitati povezanost vjerovanja u imanentnu pravdu sa percipiranom odgovornošću za nastanak bolesti, kao i povezanost ultimativne pravde sa afektivnom empatijom prema oboljelim osobama. Takođe, cilj je ispitati postoje li razlike u izraženosti vjerovanja u imanentnu i ultimativnu pravdu s obzirom na pol ispitanika.
Materijal i metode: U istraživanju su učestvovala 144 punoljetna ispitanika sa teritorije Bosne i Hercegovine i Srbije. Ispitanici su putem online forme popunjavali upitnik koji je sadržavao demografske i individualne karakteristike, Skalu vjerovanja u pravedan svijet, vinjete o muškarcima i ženama oboljelim od akutne mijeloidne leukemije i adenokarcinoma debelog crijeva, te procjene percipirane odgovornosti i afektivne empatije.
Rezultati: Vjerovanje u imanentnu pravdu bilo je pozitivno povezano sa percipiranom odgovornošću prema svim kategorijama oboljelih. Ultimativna pravda bila je pozitivno povezana sa afektivnom empatijom prema ženama oboljelim od obje vrste bolesti, dok takve povezanosti nisu utvrđene prema muškarcima. Utvrđena je statistički značajna interakcija tipa pravde i pola ispitanika, pri čemu su muškarci u prosjeku imali viši skor na imanentnoj, a žene na ultimativnoj pravdi.
Zaključak: Nalazi ukazuju na značaj vjerovanja u pravedan svijet u oblikovanju procjena odgovornosti i afektivne empatije prema oboljelim osobama. Posebno se izdvajaju imanentna pravda u odnosu na pripisivanje odgovornosti i ultimativna pravda u odnosu na empatiju prema ženama, čime se naglašava značaj atribucijskih procesa u razumijevanju odnosa prema oboljelima