Analiza bajronovskog junaka u pesmi „Orao” Đure Jakšića: specifičnosti pesničkog oblikovanja i bajronovske tendencije
DOI:
https://doi.org/10.63356/stes.hum.2026.002Ključne reči:
bajronovski junak, bajronizam, Đura Jakšić, „Orao“, srpski romantizam, lirska simbolikaApstrakt
Uvod: Bajronovski junak predstavlja promenljiv književni obrazac čije se osobine različito oblikuju u nacionalnim književnostima i književnim formama.
Cilj: Rad ispituje na koji način se u pesmi „Orao“ Đure Jakšića oblikuje figura sa odlikama bajronovskog junaka i kako se osobine evropskog romantičarskog prototipa preoblikuju u srpskom književnom kontekstu.
Materijal i metode: Istraživanje se zasniva na analizi sve tri strofe pesme „Orao“. Primenjen je analitički i tipološki pristup, usmeren na prostornu organizaciju pesme (zemlja, nebo, visina), motive leta i obrušavanja, leksički izbor, ponavljanje i završnu sliku krvi i mraka.
Rezultati: Analiza ukazuje na prisustvo motiva gordosti, prezira prema svetu, nepripadanja i unutrašnjeg sukoba. Posebno se izdvajaju razlike između narativnog bajronovskog junaka i simboličke figure orla, kao i višeznačnost završnog prizora, čije se značenje ne može svesti na jedno tumačenje.
Zaključak: Jakšić ne reprodukuje neposredno evropski prototip bajronovskog junaka, već njegove pojedine odlike preoblikuje kroz sažetu simboličku strukturu pesme. Osobenost „Orla“ ogleda se u paradoksu figure koja poseduje mogućnost uzleta, ali ne pronalazi prostor pripadanja ni na zemlji ni na nebu.