Smisao kao terapija: filozofska osnova logoterapije Viktora Frankla
DOI:
https://doi.org/10.63356/stes.hum.2025.001Ključne reči:
Viktor Frankl, logoterapija, smisao, egzistencija, filozofska terapijaApstrakt
Uvod: Viktor Frankl, austrijski psihijatar i osnivač logoterapije, oblikovao je svoju misao pod snažnim uticajem egzistencijalne filozofije i ličnog iskustva iz koncentracionog logora. Njegovo uvjerenje da je potraga za smislom osnovna ljudska motivacija, utemeljeno je u filozofskoj tradiciji i usmjereno ka konkretnim terapijskim implikacijama. U vremenu kada se sve više govori o filozofskoj terapiji i njenom značaju za mentalno zdravlje, Franklovo djelo dobija novu aktuelnost.
Cilj: Cilj rada je prikazati kako je Franklova logoterapija istovremeno plod filozofske mudrosti i psihijatrijske prakse, sa posebnim naglaskom na njen značaj za savremenu psihoterapiju i filozofsku antropologiju. Sem toga, jedan segment rada posebno je posvećen ulozi patnje i slobode izbora u oblikovanju čovjekove ličnosti, ističući kako upravo kroz suočavanje s patnjom i sposobnost da se donese slobodan i svjestan izbor, pojedinac pronalazi dublji smisao postojanja i postaje subjekt sopstvenog života.
Materijal i metode: Ovaj rad koristi kvalitativnu analizu radi proučavanja primarnih i sekundarnih izvora kako bi se razumjeli teorijski i praktični aspekti logoterapije. Analitička metoda razlaže ključne pojmove i kritički promišlja ulogu duhovne dimenzije, dok sintetička metoda upoređuje i povezuje stavove Frankla s drugim misliocima radi stvaranja sveobuhvatnog pristupa.
Rezultati: Rad pokazuje da logoterapija prevazilazi okvire klasične psihoterapije, jer integriše filozofske, psihološke i antropološke aspekte u razumijevanju čovjeka. Posebno su istaknuti značaj noološke dimenzije i tri ključne terapeutske tehnike, koje doprinose dubljem suočavanju sa patnjom i traganju za smislom.
Zaključak: Viktor Frankl predstavlja autentičnog mislioca koji nadilazi granice između filozofije i psihijatrije. Njegova logotеrapija nije samo terapijski pravac već poziv na dublje promišljanje o čovjeku, njegovoj slobodi, odgovornosti i potrazi za smislom.